SAVJETUJEMO

Kako vam kašalj ne bi pokvario svakodnevne aktivnosti i nadolazeće zimske radosti, ublažite ga ili ubrzajte njegov kraj čim osjetite prve znakove.

Kašalj nam oduzima dosta fizičke energije, a neugodan je i za našu okolinu. Ako traje duže od 2 tjedna, ili pak kašljem izbacujemo krvavu sluz, moramo hitno posjetiti liječnika. Sam po sebi, običan kašalj rijetko zahtjeva hitnu medicinsku skrb. Ima čak i svoju pozitivnu stranu. Kašalj je refleksni obrambeni mehanizam kojim se dišni putovi čiste, odnosni izbacuju se strane čestice koje su u dišni sustav ušle udisajem (čestice prašine ili djelići hrane), odstranjuju se odumrle stanice ili suvišna sluz koja se prilikom upala povećano stvara unutar dišnog sustava.

Uzroci kašlja:

• Upalni (prehlada, bakterijske i virusne infekcije, pušenje)
• Mehanički (udisanje čestica prašine, suženi dišni organi kod bronhijalne astme)
• Kemijski (nadražujući plinovi, dim cigareta)
• Toplotni (udisanje vrućeg ili hladnog zraka)
• Psihogeni nadražaji (živčana napetost koja se oslobađa kašljem)

Kako bismo počeli s liječenjem, prvo moramo razlikovati dvije vrste kašlja:

1. Produktivni (mukolitički, mokri) kašalj:

Kod ove se vrste kašlja u plućima i dišnom sustavu stvara sluz. Obično se javlja prilikom bakterijskih i virusnih infekcija dišnog sustava. Budući da se iskašljavanjem čisti dišni sustav, produktivni je kašalj koristan i ne smije se sprječavati. Zapravo ga je potrebno poticati kako bi se sluz izbacila. Kod ovog kašlja nam uvelike pomažu određene biljke i njihovi pripravci koji potpomažu razrijediti, odnosno omekšati prisutnu sluz. Osim nadaleko poznatog bršljana, veliku djelotvornost imaju jaglac, timijan i smrekovi vršci. Ako niste skloni liječenju biljnim preparatima, tržište je puno i brojnim sintetskim pripravcima za liječenje produktivnog kašlja kao što su: bromheksinklorid (dodatno povećava koncentraciju antibiotika u plućnom tkivu, ukoliko se koriste istovremeno), ambroksolklorid ili acetilcistein.

1. Neproduktivni (suhi) kašalj:

To je kašalj bez sluzi, odnosno nadražajni kašalj koji se pojavljuje na početku virusnih bolesti dišnih putova ili kod živčane napetosti. Preporučuje se smiriti čim ranije jer može značajno iscrpiti organizam. Jedan od važnijih uroka jest suhi zrak pa se svakako preporučuje ovlaživanje prostorija u kojima najčešće boravite, kao i inhaliranje. Kao i kod produktivnog kašlja, kod suhog također možemo potražiti pomoć u prirodi: Sljez svojom sluzi štiti sluznice dišnih organa od dodatnog nadraživanja te ubrzava njihovo regeneriranje. Pomoći nam može i trputac koji opušta bronhijalne mišiće, te islandski lišaj koji također oblaže upaljenu sluznicu i djeluje protuupalno. Od sintetskih spojeva u pomoć nam pristiže butamirat citrat.

Kod obje vrste kašlja potrebno je reagirati na vrijeme te si olakšati tegobe. Pobrinite se da pijete čim više tekućine, posebno vode i toplih čajeva. Jedino se, u doba trajanja infekta, posebice kod produktivnog kašlja, ne preporuča konzumiranje mlijeka s obzirom da ono povećava stvaranje sluzi na sluznicama dišnih putova. Svakako se utoplite, a noću je vrlo važno spavati na povišenom jastuku, čime ćete spriječiti nagomilavanje sluzi. Preporuka je uzeti čim više vitamin C jer on jača obrambene snage organizma što je osobito važno kod dugotrajnog iscrpljujućeg kašlja.

Opasnost samoliječenja kašlja gotovo da i ne postoji ukoliko temperatura ne prelazi 38, 5 °C uz dominantno kihanje.

Dobro je znati, ukoliko se kašalj javlja noću, a uz njega je prisutna promuklost i nadraženo grlo, može biti znak refluksa želučane kiseline.

Stoga, kada u ljekarni tražite sredstva za ublažavanje kašlja, prvo ljekarniku opišite svoj kašalj i stanje.

Česte infekcije, pušenje, nedostatak sna, nepravilna prehrana, dugotrajna uporaba antibiotika, te stres samo su neki od uzroka koji mogu dovesti do pada imuniteta. Pad obrambene sposobnosti organizma dovodi do razvoja bolesti, jer organizam više nema snage boriti se protiv bakterija, virusa i ostalih patogena.

Što je imunitet?

Imunitet je sposobnost organizama da se obrani od infekcija i raznih bolesti koje uzokuju bakterije, virusi, patogeni i ostale štetne tvari. Smanjenje stresa i redovita fizička aktivnost pomažu jačanju imunog sustava. Pravilna prehrana ima ključnu ulogu u zaštiti organizma od štetnih tvari. Voće i povrće bogato je vitaminima, mineralima i prirodnim antioksidansima koji imaju vrlo važnu ulogu u organizmu. Ubrzani tempo i moderan način života često ne ostavlja dovoljno vremena za pravilnu prehranu što dovodi do umora, nedostatka energije, a ponekad i do pojave drugih tegoba i poremećaja zdravlja. Zbog toga danas na tržištu postoje brojni dodaci prehrani kojima možemo nadomjestiti nedostatak vitamina i minerala, te potaknuti imunološki sustav da se brani od štetnih utjecaja. Vrste dodataka prehrani, koji se koriste kod jačanja imuniteta, su vitaminsko-mineralni, biljni te na bazi meda i propolisa.

Slobodni radikali su najveći neprijatelji organizma zbog toga što oštećuju zdrave stanice, a kao posljedica toga dolazi do razvoja bolesti. Unošenjem antioksidansa iz hrane zaustavljamo štetan učinak slobodnih radikala. Ključni antioksidansi su vitamin C, vitamin E, betakaroten i selen. Antioksidansi usporavaju starenje, snižavaju razinu kolesterola, smanjuju rizik nastanka raka, pomažu suzbijanju razvoja tumora, štite srce i krvne žile, pomažu kod kroničnih plućnih bolesti.

Sibirska aronija bogata je antioksidansima i željezom. Poznata je po tome što podiže cjelokupni imunitet organizma, smanjuje upale, te sprječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta.

Vitamin D pomaže jačanju imunološkog sistema i borbi protiv infekcija.

Minerali daju snagu organizmu, te su neophodni za stvaranje stanica organizma. Najvažniji mineral je cink.

Beta glukan je vlaknasti tip šećera (polisaharid) koji se nalazi u staničnoj stijenki kvasca, ječma i zobi te mnogih jestivih gljiva. Kao dodatak prehrani primarno se koristi za poboljšanje imuniteta i za smanjivanje lošeg kolesterola.

Prirodni pčelinji produkti- med, propolis i matična mliječ u kombinaciji s dodanim ekstraktima ljekovitog bilja namijenjeni su zaštiti i jačanju organizma.

Echinacea purpurea je djelotvoran lijek protiv gripe, infekcija gornjih dišnih putova, genitalnih i urinarnih infekcija i ostalih bolesti. Echinacea jača imunitet i povećava otpornost na infekcije, naročito na gripu. Alergije predstavljaju neprimjerenu i prekomjernu reakciju našeg sustava obrane na različite inače neškodljive čimbenike iz prirode. Ulje crnog kima daje izvrsne rezultate kod alergičara, dovodeći do znatnog smanjenja simptoma.

Kako bi našem organizmu pomogli da se zaštiti od bakterija, virusa i patogena, potrebno je promijeniti neke životne navike. Pravilna prehrana, smanjenje unosa slatkog, uzimanje dovoljno tekućine, smanjenje unosa kave, vježbanje i šetnja na svježem zraku, te smanjenje razine stresa u životu važni su čimbenici za jačanje imuniteta.

Hemoroidi su otečene ali normalno prisutne krvne žile u i oko anusa i donjeg dijela rektuma (zadnje crijevo), koje su proširene pod pritiskom proširene vene na nogama. najčešći uzrok nastanka hemoroida je naprezanje kod crijevne peristaltike a pokretački elementi su:trudnoća, nasljedstvo, starenje, kronični zatvor, proljev, dugotrajno sjedenje, infekcije. Hemoroidi mogu biti unutarnji i vanjski.Unutarnji nastaju blizu početka anusa a vanjski na analnom otvoru.Hemoroidi katkad izbiju izvan anusa. Od ove bolesti vrlo često obolijevaju i žene i muškarci. Incidencija ove bolesti je 2 na 1000 ljudi.Jako često obolijevaju trudnice zbog pritiska čeda na tu regiju, zbog hormonalnih promjena te sam porod majke.Kod većine žena koje imaju hemoroide povezane s trudnoćom to je privremeni problem.hemoroidi nisu uglavnom opasni i ne ugrožavaju ljudski život uglavnom simtomi traju nekoliko dana. Neki ljudi koji imaju hemoroide nemaju simptome. Simtomi unutarnjih hemoroida su stolica prekrivena svjetlom krvi, krv na wc papiru ili na wc školjki. Međutim unutarnji mogu izbiti van iz anusa i tada mogu početi iritirati i biti bolni.simtomi vanjskih su bolno oticanje i bolna tvorba oko anusa, nastale od zgrušane krvi.Cijela regija je otečena i svrbi. Važan je pažljiv pregled i ispravna dijagnoza prilikom svakog krvarenja iz rektuma ili nalaza krvi u stolici. Krvarenje može biti simptom i drugih bolesti gastrointestinalnog trakta pa tako i tumura debelog crijeva. Rektalni pregled često je dovoljan za dijagnozu. Therapija podrazumjeva tople sjedeće kupke par puta dnevno, redovita probava, veće količine tekućine, prehrana bogata vlaknima i svakako protuhemoroidalne kreme i čepiće. Ponekad je stanje takvo da zahtjeva kiruušku intervenciju ili lasersku koagulaciju hemoroida. Zbog produljenog krvarenja može nastupiti anemija zbog deficita željeza. Moguće je prevenirati ponovni nastanak hemoroida promjenom životnog stila, promjene režima prehrane, unosa većih količina voća i porća i i pijenje puno tekućine samo vode a ne alkohola. Tako dolazi do nastanka mekše stolice i olakšanog pražnjenja crijeva i smanjenja tlaka koji izaziva nastanak hemoroida i upale.Isto tako poželjno je što više hodanja i šetnje na čistom zraku a što manje sjedenja.

1. Zbog komercijalne proizvodnje hrane i poljoprivrede zemlja je osiromašena važnim mikronutrijentima, poglavito mineralima, pa je hrana koja raste na takvom tlu također siromašna tim sastojcima.

2. Često se hrana koju jedemo, osobito voće, transportira iz udaljenih dijelova svijeta ili dugo skladišti zbog čega gubi vitamine i mikronutrijente osjetljive na svjetlost i toplinu.

3. Nutrijente gubimo i preradom, kuhanjem, prženjem, konzerviranjem, procesiranjem hrane što otežava oprskrbu mikronutijentima samo hranom.

4. Sve više voća i povrća genetski se podešava kako bi im se poboljšali izgled, veličina, urod i karakteristike, ali ne i nutritivna vrijednost. Nutritivna vrijednost današnje hrane smanjena je u odnosu na hranu naših predaka.

5. Moderne, preužurbane prehrambene navike, poput nedovoljnog žvakanja hrane, jedenja na brzinu i u stresnim situacijama te prebrz unos obroka, pridonose slabijoj probavi hrane što tijelu onemogućuje da apsorbira mnoge korisne sastojke, poput mikronutrijenata.

6. S vremenom je eskaliralo korištenje lijekova i mnogi ih uzimaju svaki dan, većina lijekova smanjuje neki od esencijalnih nutrijenata u tijelu pa smo podložniji mnogim nedostacima.

7. Neke životne faze i specifična stanja te životni stil mogu dovesti do povećanih potreba za određenim mikronutijentima. Primjerice, potrebno je povećati unos folne kiseline tijekom planiranja trudnoće i u trudnoći, a u menopauzi žene mogu biti podložne nedostatku kalcija.

8. Zbog porasta zagađenja okoliša, nečistog zraka, zagađenja voda, hrana koja raste u takvom okolišu sadrži štete tvari. Zato naše tijelo treba dodatne poticaje i više zaštitnih mikronutrijenata kako bi eliminiralo nepoželjne supstancije. Ovdje osobito mislimo na antioksidanse – vitamin B12, C, E, kao i selen, cink, bakar i mangan koji nam pomažu u zaštiti stanica.

9. Nažalost, svi imamo i neke genetske slabosti, a jedna od njih može biti i povećan rizik za nedostatak ili pak povećana potreba za pojedinim mikronutrijentima. Nedostatak određenih mikronutrijenata može biti okidač za razvoj nekog stanja.

10. Mnogi mikronutrijenti potvrđeno pridonose zdravlju određenih organa ili organskih sustava, drugi mogu poboljšati nepovoljna zdravstvena stanja poput povišenog kolesterola, povišenog tlaka ili razine šećera u krvi. Odabirom pravog sastojka smanjujemo rizike i pridonosimo očuvanju zdravlja.

Zdrava, uravnotežena i raznovrsna prehrana glavni je preduvjet za zdrav organizam svakog pojedinca. Unos mikronutijenata je važan kako bi se osiguralo neometano djelovanje imunosnog, mišićno-koštanog, živčanog i svih ostalih sustava u tijelu. Kod djece u razvoju, ta je potreba još izraženija, osim što se kvalitetnom prehranom organizmu osiguravaju mikronutijenti potrebni za rast i razvoj, djetetu se usađuju i navike koje će uvelike utjecati na njegovu prehranu i dugoročno zdravlje u kasnijoj dobi. Ipak, neki roditelji imaju vrlo izbirljivu djecu ili mališane koji ne žele jesti. Ako je liječnik potvrdio da je dijete zdravo, u tim je slučajevima najvažnije ne pribjegavati instant-rješenjima kao što su „brza hrana“ i slatkiši. Iako roditelji često misle da je bolje da dijete bilo što pojede nego da ne pojede ništa, prevelik unos hrane bogate jednostavnim šećerima može dodatno potencirati problem, a dijete bi moglo početi izbjegavati bilo kakvu drugu hranu. Problemu slabog apetita u djece nužno je pristupiti s više strana – pokušati shvatiti u čemu je problem, ponuditi djetetu zdravu i raznoliku hranu te uvesti jasno odijeljene obroke. Dijete, kao i odrasle osobe, ima pravo ne voljeti neku hranu, i to treba poštovati, no sigurno postoje jela koja voli.
Roditeljima djece slabog apetita također se preporučuje potražiti pomoć u ljekarnama u obliku dodataka prehrani koji pomažu u poticanju zdravog apetita pri čemu je uvijek korisno tražiti savjet liječnika i/ili ljekarnika. Takva vrsta preparata najčešće dolazi u tekućim oblicima te ih je najbolje kupovati u ljekarnama ili specijaliziranim prodavaonicama. Različite su vrste pripravaka, od isključivo biljnih, isključivo multivitaminskih, do kombinacija.

Maslačak (Taraxacum officinale)
Maslačak pokazuju povoljno djelovanje na poticanje zdravog apetita u djece. Ekstrakt korijena maslačka u svom sastavu sadrži gorke tvari, pod kemijskim oblikom seskviterpenskih laktona, a koje stimuliraju izlučivanje probavnih sokova, pospješuju tek i stimuliraju probavu. Također, sadrži i visok udio inulina, prebiotika koji korisno djeluje na peristaltiku crijeva te potiče zdravu probavu. Maslačak je siguran za upotrebu, a zeleni dio biljke može se koristiti i kao ukusna salata.
Islandski lišaj (Cetraria islandica)
Islandski lišaj ima široku primjenu iako je tradicionalno najpoznatiji po blagotvornom djelovanju na grlo i kašalj. Posebnu pozornost zaslužuje utjecaj islandskog lišaja na probavni sustav. Gorke tvari cetrarin i lihenin, sadržane u islandskom lišaju, potiču zdrav apetit i metabolizam te djeluju blagotvorno na cijeli probavni sustav.
Cink – esencijalni mineral
Cink je esencijalni mineral koji je nužan za funkcioniranje velikog broja sustava u našem tijelu, a slabo je poznata ili se malo ističe i njegova uloga u održavanju zdravog apetita. Simptomi nedostatka cinka, koji posebno može biti izražen u mladih osoba, mogu biti gubitak apetita te promjene u okusu i mirisu hrane.
Nezaobilazni vitamini B skupine
Nezaobilazna skupina vitamina u poticanju zdravog apetita su vitamini B skupine. Esencijalni su za naš organizam te sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina. Nedostatak se može očitovati poremećajima upravo u probavnom sustavu. Primjerice, na nedostatak vitamina B12 mogu upućivati gubitak apetita i težine. Da bismo to spriječili, nužno je održavati normalne razine vitamina B u tijelu, bilo hranom, bilo dodacima prehrani.

Kolesterol dijelimo na unutarnji (endogeni) i vanjski (egzogeni). Endogeni se stvara u tijelu i to ponajviše u jetri gdje nastaje 1-2 g dnevno. Krvlju se prenosi do svake stanice u kojoj se dalje prerađuje, ovisno o potrebama. Egzogeni kolesterol unosimo hranom, a glavni izvori su sir, žumanjci, govedina, svinjetina, hobotnica, rakovi i morski plodovi. Kolesterol, zajedno s bjelančevinama, čini čestice koje se nazivaju lipoproteini i kojima je omogućen transport krvlju. Najvažnije su dvije vrste lipoproteina: LDL-čestice koje prenose kolesterol i odlažu ga u pojedina tkiva i organe, i HDL-čestice, koje skupljaju i prenose suvišan kolesterol iz raznih tkiva u jetru. LDL-čestice sadrže takozvani „loš kolesterol“ jer se taj kolesterol odlaže u tkiva pa time i na stijenke krvnih žila. HDL-čestice se nazivaju „čistačima“, a kolesterol iz njih „dobrim kolesterolom“ jer skupljaju suvišni kolesterol iz tkiva u kojima ga ima previše. Suvišan kolesterol u tijelu se ne može iskoristiti pa se on zbog toga zadržava u krvi i odlaže u stijenkama krvnih žila. Ateroskleroza je složen proces oštećenja krvnih žila. Aterosklerotski proces mijenja unutarnji sloj krvne žile te to dovodi do suženja promjera krvnih žila. Taj proces se zbiva u svim u krvnim žilama svim organima, no najočitije i najopasnije bolesti uzrokovane aterosklerozom su moždani udar i koronarna bolest srca. Posljedice ateroskleroze mogu se očitovati i na drugim dijelovima tijela. Sužavanje arterija nogu uzrokuje grčeve i bolove u potkoljenicama pri hodu, a daljnjim uznapredovanjem mogu odumrijeti dijelovi udova (gangrena). Razine ukupnog, HDL- i LDL- kolesterola te njihovi omjeri imaju izravni utjecaj na zdravlje srca i krvnih žila, pa tako povišena razina ukupnog LDL- kolesterola te smanjena razina HDL- kolesterola povećavaju rizik za razvoj bolesti, a s druge strane, smanjene razine ukupnog LDL-kolesterola te povećana razina HDL-kolesterola taj isti rizik smanjuju. Za smanjene loših posljedica viška kolesterola ciljne vrijednosti ukupnog kolesterola trebale bi biti niže od 5 mmola/L, a LDL-koleserol niži od 3 mmola/L. U osoba koje boluju od šećerne bolesti, koje imaju postojeću kardiovaskularnu bolest, ciljne vrijednosti su strože, odnosno ukupni kolesterol mora biti niži od 4, 5 mmol/L, a LDL-kolesterol niži od 2, 5 mmol/L. Vrijednost HDL-kolesterola u muškaraca uvijek treba biti viša od 1, 0 mmol/L, a u žena viža od 1, 2 mmol/L.

Stanje povišenih vrijednosti ukupnog kolesterola i LDL- kolesterola naziva se hiperlipidemija. U liječenju hiperlipidemije prvi korak je dijeta, odnosno promjena načina života i prehrambenih navika, važno je kao svakodnevnu naviku uvesti fizičku aktivnost u trajanju od barem 30 minuta, kontrolirati tjelesnu težinu i prestati pušiti. U prehranu treba uvesti jela od integralnih namirnica, crni, zobeni ili raženi kruh, mliječni proizvodi s 1% mliječne masti, posni kravlji sir, bistre juhe od mesa, povrće ili ribe, sve vrste plave i bijele ribe, pileće i pureće meso bez kože, kuhana nemasna govedina i junetina, maslinovo ulje, voće, voćni i suhi kolači s malo masnoća, prirodni voćni sokovi i čaj. Prehrambeni proizvodi koje treba izbjegavati su: bijeli kruh i peciva, lisnata tijesta, punomasna mlijeka i mliječne proizvode, guste i krem juhe, hobotnice, lignje i rakove, svinjsko meso, te suhe prerađevine, maslac, svinjsku mast, margarin, prženo povrće, kokosov orah, kolače s maslacem i margarinom, te začine poput majoneze. Preporuča se uzimanje omega -3 masnih kiselina. Omega masne kiseline tijelo ne može proizvesti, pa se u organizam mogu unijeti konzumacijom plave ribe i dodacima prehrani. Omega-3 masne kiseline spuštaju razinu ukupnog kolesterola, a pogotovo LDL-kolesterola te time usporavaju proces ateroskleroze. Ako nakon dvomjesečnog držanja dijete nije postignuta zadovoljavajuća razina kolesterola, potrebno je razmotriti korištenje lijeka. Važno je usvojiti zdrave prehrambene navike, uživati u kretanju i bavljenju sportom te okrenuti leđa lošim životnim navikama i ovisnostima kako bismo očuvali temelj naših života – zdravlje.

Zatajivanje srca je onesposobljavajuće i potencijalno životno-ugrožavajuće stanje u kojem srce ne može pumpati dovoljno krvi po tijelu. Ovo se, u većini slučajeva, događa zato što srčani mišić (odgovoran za pumpanje krvi), slabi ili postaje krut tijekom vremena.

Uzroci zatajivanja srca: Zatajivanje srca se obično pojavljuje nakon oštećenja srčanog mišića i to kao posljedica srčanog udara (infarkta) ili neke druge bolesti srca. Srce također može stradati i uslijed dijabetesa, viskog krvnog tlaka, koronarne bolesti, visokog kolesterola, povećane konzumacije alkohola i uživanja droga.

Simptomi zatajivanja srca su otežano disanje, umor, kašalj, mučnina, otečeni udovi uslijed nakupljanja tekućine i dobivanje na težini zbog nakupljanja tekućine. Umor- kako srčana funkcija slabi, krvne žile se stisnu onemogućujući opskrbu organizma oksigeniranom krvlju, a sve to rezultira time da se bolesnici osjećaju neuobičajeno umorni i slabi. Otežano disanje - i prilikom aktivnosti i prilikom mirovanja, uglavnom tijekom noći, kao rezultat nakupljanja tekućine u plućima dolazi do problema s disanjem. Zadržavanje tekućine - nastaje zbog poremećene bubrežene funkcije. Kada u bubrege ne dolazi dovoljno krvi, njihova funkcija slabi što dovodi do nakupljanja tekućine u organizmu. Oticanje - nogu, gležnjeva, trbuha i stražnjeg dijela leđa kao posljedica nakupljanja tekućine u tijelu, propuštanje krvnih žila što uzrokuje povećanje tjelesne mase.

Trenutno ne postoji lijek za zatajivnaje srca, bolesti od koje polovica dijagnosticiranih bolesnika ne poživi pet godina nakon postavljene dijagnoze. Postojeća terapija prvenstveno je usmjerena na rješavanje simptoma. Postoji velika potreba za novim i učinkovitim liječenjem koje će smanjiti broj skupnih hospitalizacija i poboljšati kvalitetu života, te mortalitet i morbiditet ovih ozbiljno bolesnih bolesnika.

Zatajivanje srca se može razvijati i lagano pogoršavati s vremenom. To je stanje poznato kao kronično zatajivanje srca. Također može biti isprekidano i akutnim epizodama u kojima se simptomi drastično pogoršavaju, što može dovesti do hospitalizacija, pa čak i do smrti. Ovaj rizik se povećava s dobi i češći je kod muškaraca nego kod žena.

Križobolja je jedna od najčešćih tegoba suvremenog čovjeka i razlog posjeta liječniku obiteljske medicine. Prema trajanju simptoma razlikujemo akutnu (do mjesec dana), subakutnu (jedan do tri mjeseca) i kroničnu (dulju od tri mjeseca). Najčešći uzrok križobolje su strukturne promjene koje nastaju zbog degenerativnih promjena povezanih sa starenjem. Taj najčešći tip križobolje naziva se mehanička križobolja. U toj vrsti križobolje sile naprezanja narušavaju integritet pojedinih struktura kralježnice, što uzrokuje njihove promjene, koje rezultiraju iritacijom živčanog sustava, što osjećamo kao bol. Katkad bol nije ograničena samo na područje križa nego se može širiti i uzduž noge i često je praćena promjenom osjeta (npr. trnjenje), ili čak slabošću noge. Križobolja može biti uzrokovana upalom u sklopu reumatske bolesti. Postoji grupa upalnih reumatskih bolesti koje se nazivaju spondiloartritisi, a karakterizirani su upalom kralježnice i/ili perifernih zglobova. Jedno od važnijih obilježja spondiloartritisa, posebno onih koji zahvaćaju kralježnicu i zglobove na stražnjoj strani zdjelice, je upalna križobolja koja se razlikuje od mehaničke križobolje. Mehanička križobolja se pojačava kod određenih pokreta i položaja te kod naprezanja, odnosno kod povećanja tlaka u trbuhu (npr. kašljanje i kihanje). Upalna križobolja je izražena u mirovanju, tako da osoba ima potrebe za razgibavanjem, čime se tegobe smanjuju. Bol u upalnoj križobolji je tupog, neodređenog karaktera, lokalizirana je u području slabinske kralježnice i stražnje strane zdjelice sa širenjem u natkoljenice i često mijenja stranu. Simptomi se dobro kontroliraju primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova. U postavljanju dijagnoze upalne križobolje velik napredak postignut je primjenom magnetske rezonancije. Tom metodom mogu se otkriti promjene na zglobovima, puno ranije nego rengentskim metodama. Liječenje upalne križobolje usmjereno je na suzbijanje upale, povećanja pokretljivosti i ponovno uključivanje u sve svakodnevne aktivnosti. Od lijekova se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi koji su učinkoviti u ublažavanju boli. Pomoći mogu i lokalni pripravci, npr.gelovi, kreme i sprejevi, koji sadrže nesteroidni antireumatik. Važne su i medicinske vježbe i različiti oblici fizikalne terapije.

Nije svaka križobolja ista te je važno rano prepoznavanje upalne križobolje, kao preduvjet uspješne terapije i optimlnog ishoda.

Uobičajenim nazivom slabokrvnost nazivamo anemiju - pojavu smanjenog broja eritrocita, te smanjene količine hemoglobina u eritrocitima. Anemija sama po sebi nije bolest nego stanje koje upućuje da nešto s organizmom nije u redu.

Eritrociti – crvene krvne stanice, najbrojnije su stanice u krvi. Ispunjene su hemoglobinom, čija je glavna uloga prijenos kisika u tkiva i organe. Nedostatak kisika u tkivima uzrokuje različita stanja koja prepoznajemo kao simptome anemije - umor, glavobolja, pospanost, nedostatak koncentracije, osjećaj nedostatka zraka, a javljaju se i tipični znakovi - bljedoća kože, hladni udovi, tahikardija, šum srca. Simptomi anemije ovise o dobi bolesnika, općem stanju i brzini nastanka anemije. Skupine koje su najviše izložene riziku od nastanka anemije su mala djeca (do 3 godine), trudnice, stariji bolesnici, naročito ako boluju od neke kronične bolesti, te bolesnici operiranog želuca i alkoholičari.

Prema uzroku nastanka, anemije se dijele na hemolitičku – koja nastaje zbog pojačane razgradnje eritrocita, zatim na onu koja je nastala uslijed gubitka krvi, te onu kojoj je uzrok poremećena, tj. oslabljena funkcija koštane srži.

Klasificiraju se i po veličini i obliku eritrocita, po čemu se dijele na mikrocitnu i makrocitnu anemiju. Kod mikrocitne anemije eritrociti su manji nego inače. Ta vrsta anemije uzrokovana je nedostatkom željeza u prehrani (pogreške u prehrani, gladovanje), nedostatnom apsorpcijom željeza iz probavnog trakta (operativni zahvati), povećanim potrebama (trudnoća, rast) ili povećanim gubitkom željeza iz tijela (krvarenje iz probavnog trakta, menstruacije). Makrocitna anemija karakterizirana je povećanim volumenom eritrocita, a nastaje zbog manjka folne kiseline i/ili cijanokobalamina (vitamina B12) do kojega može doći zbog nedovoljnog unosa hranom (vegetarijanska prehrana) ili zbog promjena želučane sluznice čija je posljedica nedovoljna apsorpcija vitamina B12. Od brojnih oblika anemije najčešća je ona uzrokovana manjkom željeza u organizmu – sideropenična anemija.

Kod sumnje na anemiju važno je otkriti uzrok i tip anemije kako bi se odabrao primjeren način liječenja.

Dijagnoza se postavlja na osnovu kompletne krvne slike i dodatnim laboratorijskim pretragama na koje će pacijenta kod kojega se na osnovu kliničke slike sumnja na anemiju, uputiti liječnik.

Najjednostavniji i najbrži indikator postojanja anemije je količina eritrocita u cirkulaciji, odnosno hematokrit (ukupni broj eritrocita u cirkulaciji izražen kao postotak od ukupnog volumena krvi) te smanjena količina hemoglobina. Snižene vrijednosti hematokrita upućuju na nedostatak eritrocita u cirkulaciji, odnosno njihovo brzo razaranje koje se ne može nadoknaditi pojačanim radom koštane srži. Drugi važan indikator anemije je hemoglobin - protein u crvenim krvnim stanicama koji prenosi kisik.

Sideropenična anemija je vrsta anemije koja nastaje kao posljedica manjka željeza u organizmu i najčešća je od svih vrsta anemije. Uzroci gubitka ili manjka željeza u organizmu su prije svega krvarenja, nedovoljno željeza u prehrani (vegetarijanci, alkoholičari), povećane potrebe (u trudnoći, tijekom rasta.

Uzrok sideropenije kod dojenčadi i djece najčešće je smanjeni unos željeza prehranom. Njihove su potrebe zbog rasta velike, a mlijeko je slab izvor željeza. Kod starijih je osoba, osim slabijeg unosa željeza prehranom, često važan faktor i infekcije parazitima, te krvarenje iz gastrointestinalnog trakta. Ugrožena skupina svakako su trudnice i dojilje zbog značajnog gubitka željeza tijekom trudnoće i dojenja.

U slučaju sideropenične anemije kod muškarca, obavezno se rade gastroenterološke pretrage, a kod žena još i ginekološki pregled. Važno je pronaći uzrok anemije što može biti neprimjetno dugotrajno krvarenje zbog kroničnih bolesti probavnog sustava (krvarenja u želucu, bolesti crijeva, hemoroidalna krvarenja i sl.).

Liječenje se provodi ovisno o dokazanom uzroku anemije. Ako je razlog krvarenje iz probavnog trakta, potrebno je zaustaviti krvarenje i/ili operativno odstraniti njegov uzrok, a kod žena s obilnim i produženim menstruacijama treba regulirati menstrualne cikluse. Kod bolesnika s nedostatkom željeza potrebno je nadoknaditi željezo peroralnim ili, rjeđe, intravenskim putem.

Uravnoteženom prehranom unosi se 10-30 mg željeza na dan. Prirodni izvori željeza su meso (jetra, perad, riba) jaja, mahunarke, zeleno lisnato povrće. Željezo iz mesa i ribe puno se bolje iskorištava od željeza iz drugih izvora, a svakodnevni obroci trebaju zbog sadržaja C vitamina, koji pospješuje njegovu apsorpciju, sadržavati dovoljne količine svježeg voća i povrća.

Gubitak željeza ne može se nažalost nadoknaditi prehranom, pa je u svrhu prevencije i terapije anemije kod većine bolesnika potreban dodatni unos peroralnim preparatima željeza.

Preparate za peroralnu primjenu uputno je davati prije obroka da bi se osigurala neometana apsorpcija, a uobičajena doza za odrasle osobe je 150–200 mg elementarnog željeza na dan.

Kod uzimanja preparata željeza mogu se pojaviti i neželjeni učinci kao što su mučnina, povraćanje, nadutost, proljev ili zatvor, bol u želucu, pa treba smanjiti dozu ili promijeniti lijek. Danas se uglavnom koriste preparati koji polagano otpuštaju željezo, pa su nuspojave uglavnom blage i ne zahtijevaju prekid liječenja. Crna boja stolice može se javiti kod uzimanja većih doza, no ta nuspojava nije štetna.

Normalizacija vrijednosti hemoglobina može se očekivati nakon 3–4 tjedna peroralne terapije, no preporuča se nastavak terapije tijekom slijedećih 1–3 mjeseca da bi se popunile rezerve željeza u organizmu.

Terapija megaloblastičnih anemija provodi se peroralnim davanjem preparata folne kiseline, te vitamina B12 jednom mjesečno i.m. ili i.v., i to doživotno primjenom. Obično je potrebno 2 do 4 mjeseca terapije da bi se anemija ispravila, a kako je potrebno popuniti zalihe organizma, terapiju je potrebno nastaviti najmanje 6 mjeseci nakon normalizacije krvne slike.

Pripravci željeza mogu biti u obliku tableta ili otopina.

Posljedice slabokrvnosti su slabija fizička sposobnost, smanjena otpornost prema bolestima, sporiji rast, smanjena mogućnost koncentracije i pamćenja. Stoga je važno slabokrvnost na vrijeme dijagnosticirasti i liječiti, naročito kod djece.

Ljekarnik pacijentu može pomoći savjetom o zdravoj prehrani, o ispravnoj primjeni propisanih lijekova, ili preporučiti neki od bezrecepnih prizvoda. No, bolesnika svakako treba uputiti na pretrage koje će potvrditi dijagnozu anemije i utvrditi njen uzrok, što može biti vrijedan podatak u otkrivanju eventualnih težih bolesti kod kojih je anemija samo signal upozorenja.

Eterično ulje sadrži na stotine kemijskih spojeva, a kemijske sastavnice eteričnih ulja farmakološki djeluju na tkiva i organe, te na hormonski i živčani sustav. Svojim mirisom djeluju na raspoloženje i emocije – putem receptora u nosu informacija koju nosi pojedini miris direktno odlazi u mozak. Važno je osigurati čistoću i kvalitetu eteričnih ulja.

Užurbani način života, brojne obaveze i nedostatak vremena su „krivci“ za bolest suvremenog doba – stres. Aromaterapija osigurava pomoć kod opuštanja, poboljšanja koncentracije i postizanju vedrijeg raspoloženja. U cilju opuštanja i borbe protiv stresa najbolje je odabrati eterična ulja na bazi citrusnog voća, ljekovitih biljaka, cvijeća i mirisnog drva. Često je dovoljna jedna kap čistog eteričnog ulja da bi se osjetilo djelovanje i olakšanje stresa. Čovjek je vrlo osjetljiv na mirise, pa korištenje ulja čiji miris ne odgovara ne treba koristiti. Za opuštanje i smirivanje od različitih stresnih situacija najbolje je koristiti ulje cedra ili pačulija, a mogu se koristiti i cvjetna ulja ruže, lavande i nerolija. Naranča i bergamot su također djelotvorna, te pomažu kod tjeskobe i nervoze.

Neprohodnost nosa stvara velike smetnje i može biti preduvjet razvoju komplikacija bolesti dišnog sustava, odnosno smetnji njuha, sluha i govora. Osnovna funkcija nosa je respiratorna. Čovjek refleksno diše kroz nos, iako može i kroz usta. Međutim, djeca mlađa od šest mjeseci ne znaju disati kroz usta, nego samo kroz nos. Disanje kroz nos ne samo da je prirodno, nego i učinkovitije, jer se tako omogućuje brži protok zraka prema donjim dišnim putevima. Nos je i glavni perceptorni organ osjeta mirisa, od kojeg se signali odašilju prema mozgu. Dobra prohodnost nosa preduvjet je i uredna otjecanja suza, kao i dobre ventilacije Eustahijeve tube i održavanja normalna tlaka u srednjem uhu, a samim time i urednog sluha.

Najčešći uzrok začepljenja nosa, to jest slabije prohodnosti je upalne prirode. Zbog upalne komponente šire se kapilare u sluznici nosa te nakupljaju tekućine i upalne stanice, što uzrokuje oteknuće sluznice i proizvodnju prekomjerne količine sluzi, zbog čega je otežan protok zraka. U dječjoj dobi tegobe su izraženije nego u odraslih, jer su nosni hodnici uži. Začepljenost nosa povećava rizik od razvoja sekundarnih bolesti, primjerice upala uha. Ako začepljenost predugo traje, pogotovo u djece, može negativno utjecati na osjet njuha, sluha i razvoj govora, a jako izražena začepljenost može ometati spavanje i uzrokovati hrkanje.

Preparati koji mogu biti i koristi za poboljšanje prohodnosti nosa i olakšano disanje, a dolaze u obliku kapi ili spreja su fiziološka otopina i izotonična morska voda, koje pomažu vlaženju i čišćenju nosa, zatim klasični dekongestivi koji smanjuju otok i sekreciju, te prirodni dekongestivi koji smanjuju otok sluznice i razrjeđuju sekret. Fiziološku otopinu ili izotoničnu morsku vodu korisno je ukapavati ili uštrcavati u nos, malo pričekati i potom ispuhati nos. Kod dojenčadi i male djece sekret se može izvući pomoću pumpice i nosnog aspiratora. Njihova je prednost što nemaju nuspojava i što se mogu često i dugotrajno koristiti. Mana im je u tome što nisu pretjerano učinkoviti i ne smanjuju otekline tkiva i sekreciju. Klasični dekongestivi smanjuju otok sluznice i lučenje sekreta tako što sužavaju krvne žilice u sluznici nosa, zbog čega su znatno učinkovitiji. Najbolje ih je upotrijebiti nakon preparata za čišćenje. Prečesta i dugotrajna primjena nepovoljno djeluje na sluznicu jer ju isušuju i može urokovati oštećenje. Važno je kontrolirati njihovu primjenu, te ograničiti na najviše pet do sedam dana. Posebno treba biti oprezan kod male djece, a nisu preporučljivi ni u dojenačkoj dobi. Prirodni degongestivi sadrže hipertoničnu morsku vodu, te su učinkovitiji od prve skupine izotoničnih otopina. Ti preparati sadrže prirodne mineralne soli mora, a zahvaljujući hipertoničnosti izvlače suvišnu tekućinu i razjeđuju gusti sekret. Dobro vlaže sluznicu, te čiste nos. Prirodni dekongestivi se dobro podnose i mogu se dugo koristiti. Mogu se kombinirati i sa klasičnim dekongestivima. Kako nema ograničenja u primjeni, mogu se koristiti od novorođenačke dobi. Do šest mjeseci starosti djeteta poželjna je jednostavnija primjena u obliku kapi, a nakon šest mjesci može se koristiiti i sprej koji raspršuje maglicu morske vode u nos.

Bez obzira čime je uzrokovana, neprohodnost nosa stvara smetnje, te je poželjno koristiti preparate koji imaju optimalan učinak i koji ne štete.

Njemački stručnjaci smatraju da intenzivna uporaba pametnih telefona uvelike doprinosi pojavi kratkovidnosti (miopija) kod sve većeg broja ljudi. Pritom važnu ulogu igra pomanjkanje dnevnog svjetla, karakteristično za danjašnji životni stil. Ovaj poremećaj vida, uslijed kojeg se udaljeni objekti vide zamućeno, posljedica je pretjeranog istezanja očne jabučice, ponajprije između 6. i 18. godine života – u dobi u kojoj je djecu gotovo nemoguće odvojiti od mobitela ili računala. Jaka kratkovoidnost je faktor rizika za razvoj drugih očnih bolesti kao što su glaukom i odignuće mrežnice.

Postizanje i održavanje adekvatnog nutritivnog statusa buduće majke, prije i tijekom trudnoće, od velike je važnosti za majku i dijete. Nutritivni status žene rezultat je složenih interakcija prehrane, načina života, hormonske ravnoteže i psihičkog stanja.

U sklopu pripreme za trudnoću, prije začeća korisno je započeti s prehrambenim navikama koje treba održavati tijekom trudnoće i dojenja. Prehrana treba biti raznolika, bogata svježim namirnicama poput voća, povrća, cjelovitih žitarica, svježeg mesa i ribe. Izvori masnoća moraju biti kvalitetni, bogati nezasićenim i siromašni zasićenim masnim kiselinama, poput maslinovog, repičinog, bučinog ulja, orašastih plodova, plave ribe i mesa peradi. Tijelo treba osloboditi kofeina, nikotina, alkohola, teških metala i ostalih otrova. Važno je osigurati izvor folne kiseline u dozi od 400 mikrograma barem 4 -6 tjedana prije začeća, kako bi se smanjio rizik od oštećenja neuralne cijevi, a potrebno je uzimati i druge bitne nutrijente.

Tijekom trudnoće dijete dobiva sve važne hranjive tvari od majke. Ako majka prehranom ne zadovolji povećane potrebe, dolazi do biološke kompetencije za hranjive tvari između majke i fetusa, što može imati štetan učinak i za majku i za dijete. Trudnice moraju unositi adekvatnu količinu folne kiseline, vitamina B12, vitamina D, kalcija, željeza i magnezija. Za zdrav tijek trudnoće važnu ulogu ima i unos omega- 3 masnih kiselina, prehrambenih vlakana i probiotika.

Dojenje je novi prehrambeni izazov, jer proizvodnja mlijeka iziskuje dodatnu energiju. U razdoblju laktacije potrebno je unijeti dodatnih 500 kcal na dan, poželjno iz prirodnih izvora. Povećane su i potrebe za vitaminima i mineralima stoga je važno nastaviti s primjenom prenatalnog dodatka prehrani.

Ključni nutrijenti za zdravu trudnoću i dojenje su folna kiselina, jod, omega -3 masne kiseline, magnezij, željezo, te vitamini B6, B12 i vitamin D. Unos omega-3 masnih kiselina poželjno je unositi i tijekom dojenja, jer su bitne za kognitivni razvoj djeteta, stoga je važno da dojilja osigura dovoljno omega -3 masnih kiselina svojoj bebi.

Povijest i znanost pokazale su da vitamini i minerali igraju ključnu ulogu u našem zdravlju. Interes za proučavanjem djelovanja vitamina povećao se nakon otkrića vitamina C u prevenciji skorbuta ili primjerice tiamina u bolesti beri beri. Procjenjuje se da značajan udio populacije u razvijenim zemljama uzima dodatke prehrani, među kojim vodeće mjesto zauzimaju vitamini. Potrebno je provesti još dodatnih ispitivanja kako bi se utvrdilo točno djelovanje vitamina i kako bi se spoznala njihova učinkovitost u prevenciji i terapiji bolesti današnjice, poput kardiovaskularnih bolesti, karcinoma i dijabetesa.

Iako se danas uzimaju visoke doze vitamina, znatno iznad preporučene dnevne doze, treba imati na umu da uzimanje visokih doza nekih vitamina i minerala može biti štetno za zdravlje. Terapijski učinak visokodoziranih pripravaka moguće je provesti samo uz nadzor liječnika. Ranije je vladao stav da treba primjenjivati visoke doze antioksidansa, pogotovo vitamina A, C i E. No, istraživanja su pokazala da su ti vitamini najučinkovitiji u preporučenim dnevnim dozama. U visokim koncentracijama imaju suprotan učinak, te izazivaju neželjene procese u organizmu.

U današnjem ubrzanom životnom ritmu, uz veliku količinu stresa, nekvalitetne prehrane i uz izloženost različitim štetnim tvarima, ljudski je organizam podložniji raznim oboljenjima. Pojavnost gljivičnih infekcija značajno raste, a usko je povezana sa stanjem imuno-sustava.

Gljivične infekcije – mikoze spadaju među najčešće bolesti. Najučestalije se pojavljuju na koži i nazivaju se dermatomikozama. Osim kože, noktiju i vlasišta, gljivične infekcije mogu zahvatiti i sluznicu raznih dijelova tijela. Najčešći uzročnici su dermatofiti, kvasci i plijesni. Dermatomikoze su najčešće lokalizirane na dijelovima tijela gdje je pojačano trljanje kože o kožu.

Atletsko stopalo je najčešća dermatomikoza kod ljudi. Vlaga uslijed znojenja nogu olakšava rast gljiva, pa se zbog toga učestalo javlja kod ljudi koji nose zatvorenu obuću. Bolest počinje svrbežom, posebice između prstiju, uz osjećaj pečenja, a koža na području infekcije može postati suha, crvena i pokrivena ljuskicama. U težim oblicima dolazi do pucanja kože, te se javlja bol. Liječenje ovisi o težini bolesti, kliničkoj slici, te imunološkom statusu bolesnika. Provodi se uporabom antimikotika, odnosno lijekova koji uništavaju ili sprječavaju rast gljiva. Lokalni antimikotici postoje u obliku krema, gelova, masti ili otopina. Neki lokalni antimikotici su registrirani kao bezreceptni, stoga su pacijentima dostupniji. Gljivične infekcije na neobrasloj koži obično se prepoznaju kao ovalna ili okrugla crvena žarišta, na kojima mogu biti prisutni mjehurići, a promjene obično prati i umjeren svrbež. Gljivične infekcije se dijagnosticiraju uzimanjem uzorka s klinički promijenjene kože. Važno je da prije uzimanja uzorka pacijenti barem 5 dana ne koriste lokalne antimikotike. Za prevenciju i sprječavanje važno je izbjegavati sintetičku preusku obuću i odjeću, trtljanje kože o kožu, korištenje zajedničkih tuševa, te sportskih svlačionica.

Onihomikoza je kronična gljivična infekcija na rukama i/ili stopalima. Gljivice u početku zahvaćaju samo površinu nokta, a s vremenom mogu prodrijeti i u njegov korijen. Zaraženi nokat ima žućkastu ili smećkastu obojenost, zadebljanost i promijenjen oblik. Nokat ne liječenjem propada. U liječenju se primjenjuje lokalna terapija, a u težim slučajevima moguće je i mehaničko uklanjanje nokta. Preporuča se lak za nokte koji sadrži amorflin, zatim kreme koje sadrže ureju. Pored lokalne terapije, nekad se i oralno uzimaju antimikotici.

Kandidijaza je najčešća dermatomikoza uzrokovana kvascima. Najčešći uzročnik je Candida, koja je sastavni dio flore sluznice zdravog organizma. Problem je kad se naruši ravnoteža, a posljedica je poremećen rast i razmnožavanje gljivica. Razvoju gljivica mogu pridonijeti česta upotreba antibiotika, kortikosteroida i oralnih kontraceptiva, stanje trudnoće i nedostatak željeza, cinka, folne kiseline, te vitamina B12 pogoduju rastu gljivica. Kandidijaza je locirana na mjestima gdje dolazi do trenja kože o kožu, a očituje se pojavom crvenih žarišta s rubnim ljuštenjem i pucanjem kože, praćenih osjećajem svrbeži. Oralna kandidijaza očituje se kao nakupljanje bijelih naslaga na sluznici jezika i usne šupljine. Genitalna kandidijaza praćena je svrbežom, crvenilom, peckanjem i prisutnošću sirastog iscjetka kod žena, a kod muškaraca prisutnošću bijelih naslaga. Infekcija se može pojaviti i kod dojenčadi, a praćena je vlaženjem i izrazitim crvenilom. U terapiji gljivičnih oboljenja uzrokovanih Candidom koriste se lokalni antimikotici u obliku krema i vaginalnih tableta.

Osim lokalne i sistemne primjene antimikotika, preporuča se korištenje hrane s manje ugljikohidrata, rafiniranih šećera, te smanjen unos masti, mlijeka i mliječnih proizvoda. Jedan od najraširenijih uzroka kandide je dugotrajna upotreba antibiotika. Tijekom antibiotske terapije dolazi do poremećaja crijevne mikroflore. Zato se preporučuje uzimanje probiotika u razmaku 3 sata nakon uzimanja antibiotika.

Seboroični dermatitis je kronična upala seboroičnog područja. Pojačno izlučivanje žlijezda lojnica, hormonska i vegetativna disfunkcija uzroci su nastanka seboroičnog dermatitisa. Kvasnica Malassezia spp. djeluje tako da potiče ljuštenje kože koje je jedno od glavnih simptoma. Neki smatraju da i nedostatak cinka, slobodnih masnih kiselina i B vitamina u prehrani može doprinijeti pojavi bolesti. Javlja se najčešće kod muškaraca. Dva su karakteristična razdoblja u kojim se često pojavljuje: prva tri mjeseca života, te poslije u odrasloj dobi. Koža novorođenčeta reagira drugačije nego u odrasloga. Do šestoga tjedna života u organizmu novorođenčeta cirkuliraju majčini hormoni koji su fiziološki podražaj za lojnice, a kasnije mogu podraživati probavni poremećaji zbog još funkcionalno nedovoljno osposobljenog probavnog trakta ili neprimjerene prehrane koja obiluje mastima.

Obično su zahvaćeni seboroični predjeli, mjesta gdje su najbolje razvijene žlijezde lojnice: vlasište, lice, područja iza ušiju, sredina prsišta i leđa, a rjeđe pazušne, lakatne i koljene jame. Seboroični dermatitis vlasišta ponekad je teško razlikovati od psorijaze, takvi prijelazni slučajevi zovu se seboriasis. Na licu se promjene najčešće pojavljuju u obrvama, sredini čela, uz nosna krila, na obrazima i bradi u obliku ružičastocrvenkastih suhih žarišta uz jedva izraženo perutanje i svrbež. Ponekad su upalne promjene znatno jače izražene uz naslage krasta. Na sredini prsa i između lopatica na leđima žarišta su okrugla ili ovalna crvenkastožućkaste boje. Bolest češće počinje na vlasištu, a kasnije se javlja i na drugim lokalizacijama.

Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničke slike. Mikološkom obradom često se nađe kvasnica Malassezia spp. Liječenje je dugotrajno i ne uvijek uspješno zbog čega se rade greške u primjeni terapije. Kod seboroičnog dermatitisa vlasišta prvo se moraju ukloniti ljuske i kraste što se postiže primjenom ulja koja sadrže salicilnu kiselinu. Zatim se primijenjuju šamponi koji sadrže ketokonazol dva puta tjedno, a u terapiji održavanja jednom tjedno izmjenično s neutralnim šamponom. Kod seboroičnog dermatitisa lica treba izbjegavati masne podloge i upotrebu sapuna. Treba pokušati s neutralnim kremama u kombinaciji s lokalnim antibioticama. Kod seboroičnog dermatitisa na tijelu uz šampone ketokonazola mogu se kratko vrijeme davati i lokalno kortikosteroidi.

U prehrani treba izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate, masti i jake začine. U sustavnoj terapiji daju se sredstva za reguliranje tonusa neurovegetativnog sustava i vitamin B6. Kod izuzezno teških slučajeva daju se i antimikotici i antibiotici.

Kod pravilnog izbora liječenja, seboroični dermatitis može se držati pod kontrolom.

Jetra je zbog svoje metaboličke i detoksikacijske funkcije jedan od najvažnijih organa našeg organizma. Hepatociti, stanice jetre, odgovorni su za stvaranje i sekreciju žući, kontrolu metabolizma kolesterola, sintezu lipida, održavaju homeostazu ugljikohidrata, te metaboliziraju i detoksiciraju lijekove i ostale strane tvari.

Čimbenici rizika za jetru su alhohol, debljina, štetne tvari unešene pušenjem i hranom, te lijekovi. Iako je jetra jedini organ koji ima sposobnost regeneracije, svakodnevno preopterećivanje može utjecati na njezinu funkciju. Debljina i neumjerenost u jelu, te alkohol opterećuju jetru.

Načini kojima lijekovi mogu oštetiti jetru su izravna toksičnost koja ovisi o dozi lijeka ili oštećenje koje ne ovisi o dozi, već se javlja kod osjetljivih osoba. Ne treba zanemariti moguće oštećenje jetre biljnim preparatima i različitim dodacima prehrani.

Detoksikacija je opći pojam za čišćenje organizma od toksina. Detoksikacijske dijete često uključuju kombinaciju namirnica s diuretičkim učinkom i hrane bogate vlaknima.

Sikavica je jedna od najistraženijih biljaka s poznatim mehanizmom djelovanja kod toksičnog oštećenja jetre i zaštitnog učinka kod akutnih i kroničnih bolesti jetre. Danas su dostupni podaci prehrani, ali i biljni lijekovi sa suhim ekstraktom plodova sikavice. Lijekovi su indicirani za ublažavanje poremećaja funkcije jetre koji su povezani s različitim bolestima (kronični hepatitis B i C, alkoholna bolest jetre i ciroza jetre). Na početku liječenja i u težim stanjima preporuča se primjena 400 mg/dan sikavice tijekom 8 tjedana, a daljnji nastavak liječenja 200 mg/dan. U lakšim stanjima preporuča se 200 mg/dan.

Artičoka se tradicionalno koristi za čišćenje organizma, iako zapravo djeluje kao koleretik, odnosno potiče stvaranje žući. Primjenjuje se kod povišenog kolesterola, jer veće lučenje žući povećava razgradnju kolesterola. Potreban je oprez kod žućnih kamenaca. Artičoka se primjenjuje u obliku tinktura svježe biljke. Ima i povoljan učinak na aterosklerozu, jer djeluje tako da smanjuje upalu.

Maslačak se tradicionalno koristi za čišćenje organizma, kod gihta, loše probave, kao laksativ, kod smanjenog apetita, kožnih bolesti, te kod urinarnih infekcija. Korijen maslačka priprema se prije jela, a koristi se kod popravljanja rada žući i jetre, te smanjenog apetita. Korijen s nadzemnim dijelom biljke preporučuje se za čišćenje jetre i žući, te kao dodatna terapiju kod povišenog kolesterola i pretilosti. Ekstrakt maslačka pokazuje zaštitni učinak na jetru kod hepatotoksičnosti izazvane paracetamolom. U nekim zemljama koristi se i kod dijabetesa tipa II.

Angina pectoris je bolest koronarnih arterija srca, koja ako se počne liječiti na vrijeme, ne bi trebala napredovati kao infarkt miokarda. Glavni simptom je bol nastala kao posljedica tjelesnog napora, koju treba prepoznati kako bi se moglo na vrijeme djelovati.

Bol ili osjećaj nelagode javlja se na području prsnog koša, te traje nekoliko minuta. Bol se javlja kao posljedica tjelesnog napora, emocionalnog stresa, naglog izlaganja hladnoći, obilnih obroka, prekomjernog pušenja i konzumiranja alkohola.

Povišen krvni tlak, šećerna bolest, debljina, pušenje, povišene razine kolesterola u krvi, obiteljske predispozicije utječu na taloženje masnih naslaga na stijenkama arterija, čime se smanjuje njihova protočnost.

Kod tjelesnog napora pojačava se protok krvi u krvnim žilama i potreba za kisikom. Ako je jedna od arterija sužena, krv ne prolazi kako treba, pa nedostatak kisika potiče prolaznu srčanu bol sličnu grču. U početku, kada je naslaga manja, bol se manifestira samo tijekom fizičkog napora, to su napadaji angine pectoris. No, s vremenom naslaga raste i arterija se sve više sužava te dolazi do njezina potpuna začepljenja. Bol koja se tada javi s potpunim nedostatkom kisika u srčanom mišiću, naziva se infarkt miokarda.

Ako osjetite bilo kakvu bol u grudima, javite se liječniku. U slučaju napadaja liječnik će vam dati lijekove koji se stavljaju ispod jezika, a djelovati će za jednu do dvije minute. Lijek, nitroglicerin će proširiti koronarne arterije i povećati protok u njima. Nakon prestanka napadaja bolesnik bi trebao otići u bolnicu na daljnje pretrage. Preporuča se mjerenje krvnog tlaka, snjimanje elektrokardiograma (EKG) i snimanje koronarnih arterija (koronografija).

Terapijsko liječenje može biti uspješno ako se odmah započne. Bolesnik bi uza se uvijek trebao imati tablete nitroglicerina koje se stavljaju ispod jezika ili sprej nitroglicerina. Radi prevencije može se propisati acetilsalicilna kiselina koja sprječava stvaranje krvih ugrušaka. Beta blokatori smanjuju potrebu srca za kisikom. Statini su lijekovi koji smanjuju razinu kolesterola u krvi.

Važno je paziti na način života, baviti se sportom, zdravije i raznovrsnije jesti, prestati pušiti, paziti na tjelesnu težinu i paziti na razinu šećera u krvi.

Osteoporoza je najčešća metabolička bolest koja zahvaća sve kosti, a obilježena je smanjenom masom koštanog tkiva, gubitkom koštanih gredica i poremećajem strukture, s posljedično povećanim rizikom od prijeloma.

Zahvaljujući svojoj građi i funkciji, kost se cijeloga života pregrađuje, stvarajući novu i čvršću kost. Dinamički procesi izgradnje i razgradnje omogućuju zamjenu stare kosti novom. Najvažniji minerali koštanog tkiva su fosfor i kalcij. Tijekom djetinjstva i mladosti izgradnja kosti je veća od razgradnje što dovodi do rasta koštane mase. Spolni hormoni učinkovito čuvaju kost, no zbog manjka estrogena tijekom menopauze, kosti se ubrzano razgrađuju. Gubitak kosti kod muškaraca je znatno manji, obzirom na to da se razina testosterona tijekom života postupno smanjuje.

Dobru koštanu masu važno je održavati vježbanjem i zdravim načinom prehrane, s puno hrane bogate kalcijem i vitaminom D, odnosno dovoljnim izlaganjem suncu koji potiče stvaranje vitamina D.

Brojni su čimbenici koji pogoduju nastanku osteoporoze: ženski spol, starija životna dob, pušenje, prekomjerno uživanje alkohola i crne kave, rana menopauza, te dugotrajan nedovoljan unos kalcija.

Prvi simptom bolesti je prijelom. Polovica osteoporotičnih prijeloma javlja se u području kralježnice, četvrtina u području podlaktice i četvrtina u području kuka. Redovitom tjelesnom aktivnošću, fizikalnom terapijom i vježbama stanje se može znatno popraviti.

Prijelom kuka je najozbiljnija komplikacija osteoporoze. Najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi. Mora se liječiti u bolnici i uzrokuje visok stupanj invalidnosti.

Prijelomi kralježaka mogu uzrokovati jake bolove, otežano kretanje i smetnje u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Smanjuje se tjelesna težina i pojavljuje se pogrbljenost u području prsne kralježnice.

Prijelomi podlaktice zahtijevaju imobilizaciju tijekom četiri do šest tjedana i otežavaju funkciju tijekom šest do dvanaest mjeseci.

Osteoporoza nastupa tiho i zahvaća velik dio populacije, stoga je nazivamo „tihom epidemijom&ldquo. Na liječenje osteoporoze i zbrinjavanje bolesnika troše se velika materijalna sredstva. Najčešće je izlječiva, s obzirom na to da se promjenom načina života i primjenom prikladnih lijekova može spriječiti do dvije trećine očekivanih prijeloma.

Štitnjača je smještena u donjem dijelu vrata neposredno ispod grkljana. Izlučuje dva važna hormona tiroksin (T4) i trijodtironin (T4), a također i kalcitonin, hormon važan u metabolizmu kalcija. Štitnjača ima sposobnost pohranjivanja velikih količina hormona dostatnih za opskrbu organizma tijekom dva – tri mjeseca. Za stvaranje normalnih količina hormona potrebno je u organizam unijeti oko 1 mg joda tjedno, tako da u organizmu uvijek ima 15-20mg joda. Najveća količina joda nalazi se u ribi, mlijeku, jajima, a manje u voću i povrću.

Hormoni štitnjače djeluju na rast, razvoj i metabolizam gotovo svih tkiva u organizmu. Važan je učinak hormona štitnjače na poticanje rasta i razvoja mozga tijekom fetalnog života i u prvih nekoliko godina nakon rođenja.

U dijagnostici bolesti štitnjače važna je klinička slika i pregled štitnjače dodirom. Funkcija štitnjače ispituje se prvenstveno mjerenjem tireotropina (TSH) koji je povišen kod hipotireoze, a snižen kod hipertireoze. Ultrazvukom se određuje veličina štitnjače, postojanje čvorova, te na osnovi njihove strukture potreba za punkcijom.

Najčešće bolesti štitnjače su gušavost (povećana štitnjača uz normalnu funkciju), pojačana funkcija (hipertireoza), smanjena funkcija (hipotireoza), upale štitnjače i tumori.

Guša – nedostatak joda u tlu, posljedično i u hrani glavni je razlog pojave gušavosti kod ljudi. Dolazi do povećanja štitnjače, ostalih simptoma nema. U najvećem broju slučajeva nije potrebno liječenje, samo praćenje veličine.

Hipertireoza- najčešći uzrok prejakog lučenja hormona je imunosni poremećaj, kao i kod preslabog lučenja. Sklonost je nasljedna, te se kao jedan od razloga navodi i stres. Simptomi uključuju nervozu, nepodnošenje vrućine, gubitak težine, malaksalost, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca i učestale stolice. Karakteristični znaci su povećana štitnjača, ubrzan rad srca, drhtanje ruku, slabost mišića i promjene na očima- izražene očne jabučice. Liječi se lijekovima, radioaktivnim jodom ili operativnim zahvatom. Danas je liječenje izbora radioaktivni jod, takvi bolesnici s vremenom postaju hipotireoidni, te se stavljaju na nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače.

Hipotireoza – najčešći uzrok nedostatka hormona je Hashimotov tireoiditis, bolest štitnjače s pozitivnim protutijelima koja razaraju tkivo štitnjače i smanjuju njezinu funkciju. Rjeđi uzroci su liječenje bolesti štitnjače radioaktivnim jodom, operacija, te ostali lijekovi koje pacijenti uzimaju za blokiranje rada štitnjače. Simptomi su slabost, iznemoglost, pospanost, depresija, suha koža, promuklost, porast tjelesne težine unatoč smanjenom apetitu, poremećaj menstrualnog ciklusa i smanjeno znojenje. Rad srca je usporen, kao i pokreti i govor. Bolest se često javlja podmuklo te se bolesnici kasnije javljaju liječniku od onih s hipertireozom. Liječi se hormonima štitnjače, odnosno tiroksinom.

Kronična i subakutna upala- karakterizirana je povećanom, tvrdom, bezbolnom štitnjačom. Funkcija štitnjače je najčešće uredna, ali se kasnije mogu razviti simptomi hipotireoze. Subakutna upala karakterizirana je povišenom temperaturom, te povećanom, tvrdom, glatkom i bolnom štitnjačom. Bolest često nastaje nakon infekcije gornjih dišnih putova, te se uspješno liječi i povlači bez posljedica.

Karcinom štitnjače – rak štitnjače je rijedak, ali je najčešći maligni tumor endokrinog sustava. Karcinomi se pojavljuju u obliku čvora. Danas se uglavnom liječe operativno, uklanjanjem štitnjače, a potom se ostaci uklanjaju radioaktivnim jodom. Nakon toga slijedi doživotno liječenje hormonima štitnjače.

OPĆE PREPORUKE ZA BOLESNIKE

1. Ukoliko imate prekomjernu tjelesnu težinu, smršavite! Pretilost i prekomjerna težina povećavaju rizik razvoja GERB-a.
2. Dnevni unos hrane rasporedite na više obroka koji će sadržavati manje količine hrane. Dakle, ne predajte se!
3. Izbjegavajte obilne obroke 2-3 sata prije odmora ili spavanja.
4. Izbjegavajte jela pržena u dubokoj masnoći, pohana jela i jela koja su pripremljena na zapršci.
5. Smanjite unos začinjene i kisele hrane jer mogu nadražiti oštećenu sluznicu jednjaka.
6. Jedite polagano i žvačite. Pokušajte nakon svakog zalogaja odložiti pribor za jelo i hranu prožvakati barem 10 puta.
7. Ograničite unos soli. Preslana hrana povećava rizik za razvoj simptoma GERB-a.
8. Izbjegavajte pretjerano hladnu i pretjerano vruću hranu i napitke. Oni mogu usporiti proces probave i nadražiti osjetljivu sluznicu jednjaka.
9. Uključite namirnice koje sadrže prehrambena vlakna u prehranu (voće, povrće, cjelovite žitarice) kako biste spriječili konstipaciju (zatvor) koja može voditi ka povećanju pritiska u trbuhu.
10. Prestanite pušiti! Nikotin slabi mišić koji steže donji dio jednjaka, a zrak koji gutate dok pušite može uzrokovati napuhavanje i vraćanje želučanog sadržaja u jednjak.
11. Izbjegavajte odjeću koja vas steže, posebice oko struka! Odijeća koja je pretijesna oko struka može uzrokovati slabljenje mišića koji steže donji dio jednjaka te povećati učestalost i volumen povrata želučanog sadržaja.
12. Ukoliko Vas muče simptomi GERB-a, noću spavajte u poluležećem položaju. Pri tome ne pomaže samo podizanje glave, već i dijela trupa tako da jednjak bude iznad želuca. Refluks se također javlja kada osoba leži na svojoj lijevoj, umjesto desnoj strani.

Izbjegavanje hipoglikemije

• Jedite na vrijeme. Propušteni ili zakašnjeli obok najčešći je uzrok hipoglikemije.
• Redovito mjerite glukozu u krvi, jer jedino tako možete prilagoditi dozu inzulina ili tableta.
• Napravite dodatna mjerenja ako ste zabrinuti, primjerice: tijekom noći, prije i nakon vježbanja.
• Podučite vaše prijatelje i rođake prepoznati znakove hipoglikemije te kako vam u toj situaciji pomoći.

Hipoglikemija i vožnja automobila

• Nemojte voziti automobil ako prethodno niste izmjerili glukozu u krvi i ako njezna vrijednost nije zadovoljavajuća. Zaustavite se, izmjerite glukozu i pojedite užinu svaka dva sata. Uvijek uza se nosite hranu i tablete glukoze.

Što se događa kad ste bolesni?

• Za borbu protiv bolesti (primjerice kad imate povišenu temperaturu) vaše tijelo treba više energije stoga stvara glukozu iz zaliha.
• Morate piti tekućinu i nastaviti terapiju inzulinom čak i kad uopće ne jedete.
• Ako nema inzulina, vaše tijelo koristi masti kao izvor eenrgije. To dovodi do porasta ketona u krvi (ketoni su tvari koje se oslobađaju pri razgradnji masti).
• Visoke razine ketona mogu prouzročiti ozbiljan poremećaj – ketoacidozu (tada se osjećate jako loše).

Ako je razina glukoze u krvi veća od 16, 7 mmol/L provjerite ketone u krvi.

Bolest – najbitnije

• Nemojte prestati davati inzulin ni piti tablete.
• Održavajte dnevni unos ugljikohidrata uzimajući česte, ali male obroke. Jedite juhu, a ako zaista ne možete jesti, pijte mlijeko ili voćne sokove.
• Pijte mnogo tekućine (vodu ili nezaslađene napitke) kako biste izbjegli dehidraciju.
• Redovito mjerite glukozu u krvi.
• Ako ste zabrinuti (ako razina glukoze raste ili ako povraćate) potražite savjet liječnika.

Porazgovarajte o pravlima ponašanja tijekom bolesti sa svojim diabetološkim timom.

Mjerenje ketona

• Postoje dva načina mjerenja ketona: u krvi i u urinu.
• Mjerenje ketona u krvi naprednija je metoda jer pokazuje trenutačnu razinu ketona.
• Mjerenje ketona u urinu pokazuje razinu ketona s vremenskim zakašnjenjem od nekoliko sati.

OPTIUM XCEED aparatom možete pored glukoze mjeriti i trenutačnu razinu ketona u krvi.

Nomalna razina ketona u krvi neznatno se razlikuje od osobe do osobe. Ova tablica će vam pokazati što morate poduzeti nakon mjerenja ketona u krvi.

Visoka razina glukoze u krvi

Ako vam je razina glukoze u krvi visoka, imate hiperglikemiju. Možete biti žedni, umorni, učestalo mokriti ili imati oslabljen (zamagljen) vid.

Što može povisiti razinu glukoze u krvi?

• hrana
• bolest
• stres (kod nekih osoba može i sniziti razinu glukoze)
• vježbanje (ako nemate dovoljno raspoloživa inzulina)
• pušenje (smanjuje osjetljivost stanica na inzulin).

Niska razina glukoze u krvi

Ako vam je razina glukoze u krvi niska, imate hipoglikemiju. Možete imati vrtoglavicu, drhtavicu i znojiti se.

• Odmah pojedite ili popijte nešto slatko.
• Nakon toga pojedite obrok bogat ugljikohidratima (sendvič ili dvopek).

Što može sniziti razinu glukoze u krvi?

• inzulin
• neke tablete za liječenje šećerne bolesti
• vježbanje
• izostavljeni ili odgođeni obrok
• alkohol.

Dijabetes je, odmah nakon traume, drugi najčešći razlog amputacije ekstremiteta.

POREMEĆAJ CIRKULACIJE I PROVODLJIVOSTI OSJETA

Zbog dugotrajno povišene razine glukoze u krvi, dolazi do oštećenja i suženja krvnih žila koje vitalne organe opskrbljuju hranom i kisikom. Zbog toga se ubrzava proces „starenja organizma“ – ateroskleroze. Suženje krvnih žila nogu izazvat će grčeve i bolove pri hodanju.

Zbog slabljenja osjeta i smanjene cirkulacije u nogama, bolesnici se tuže na hladnoću stopala, trnce i bolove. Ne obraćaju li dovoljno pažnje higijeni stopala ili pak noge, zbog osjećaja hladnoće, izlažu povišenoj temperaturi, može doći do razvoja ozljeda i/ili opekotina koje teško cijele. Ako se pravodobno takva mala rana ne liječi ili se ne shvati ozbiljno može doći do duboke, teške infekcije a zbog loše opskrbe tkiva hranom i kisikom i do odumiranja tkiva – gangrene. Tada je jedini mogući način liječenja amputacija (odstranjenje odumrlog dijela tijela). Naime, ako se odumrli dio ne odstrani, može ugroziti život oboljelog.

KAKO SPRIJEČITI?

Uz obavezno pridržavanje općih pravila za ostvarenje dobre regulacije dijabetesa, potrebni su redoviti liječnički pregledi cirkulacije i provodljivosti živčanih podražaja.

OŠTEĆENJE OKA

Dijabetes je najčešći uzrok sljepoće!

Oštećenja malih krvnih žila zbog povišene razine glukoze u krvi, smanjuju opskrbu mrežnice (dijela oka na kojemu se stvara slika) kisikom i hranjivim tvarima. U početnoj fazi, takvo oštećenje ne izaziva slabljenje vida i oboljeli to ne zamjećuje. Ako proces napreduje, stijenke krvne žile slabe, postaju neelastične i pucaju. Krvarenje koje dovodi do promjena na dijelu oka gdje nastaje slika (žuta pjega) znatno će bolesniku ugroziti vid i upozoriti ga na nastalo oštećenje. Tada je promjena na mrežnici toliko unapredovala da se može zaustaviti samo kirurškim putem, fotokoagulacijom laserom. Na žalost, kad dođe do slabljenja vida zbog krvarenja i ako je to krvarenje učestalo, proces je teško zaustaviti i može završiti sljepoćom.

KAKO SPRIJEČITI?

Uz pridržavanje općih pravila za ostvarenje dobre regulacije dijabetesa, potrebni su redoviti okulistički pregledi uz proširenje zjenice.

Okulistički pregled preporuča se:

-oboljelima s tipom 2 dijabetesa odmah po otkrivenju bolesti, te dalje jednom godišnje, ovisno o nalazu;

- oboljelima s tipom 1 dijabetesa, pregled je potrebno obaviti pet godina nakon otkrivanja bolesti te dalje redovito, prema nalazu, bar jednom godišnje.

OŠTEĆENJA BUBREGA

Svaka treća osoba na dijalizi u RH (ukupno njih 700) je osoba sa dijabetesom!

Dugotrajno povišena razina glukoze u krvi uzrokuje promjene u strukturi krvne žile i u bubrezima. Male krvne žile bubrega služe za pročišćavanje krvi od štetnih tvari, a prilikom njihova oštećenja dolazi do većeg gubitka bjelančevina iz organizma, zadržavanje štetnih tvari, porasta krvnog tlaka i poremećaja masnoća u krvi. Učestale infekcije mokraćnih puteva (koje se javljaju uz lošu regulaciju dijabetesa) mogu također doprinijeti oštećenju bubrežne funkcije.

S gubitkom veće količine bjelančevina mokraćom javljaju se otekline oko očiju i zglobova, a štetne tvari koje se zadržavaju u krvi polako vode u „otrovanje“ organizma vlastitim otpadnim tvarima. Početno oštećenje bolesnik ne primijećuje, ali ako se takvo stanje nastavi, kroz 10-15 godina nastupa potpuno zatajenje bubrežne funkcije. Kad se to dogodi, bubrežnu je funkciju potrebno nadomijestiti aparatima. Čišćenje krvi od štetnih tvari obavlja aparat za hemodijalizu, a oboljeli svaki drugi dan moraju doći u medicinsku ustanovu u kojoj se takav postupak provodi. Postupak traje 4 sata.

KAKO SPRIJEČITI?

Uz pridržavanje općih pravila za ostvarenje dobre regulacije dijabetesa, potrebni su redoviti pregledi bubrežne funkcije, s ciljem procjene mikroalbuminurije. Preporuča se preglede obaviti dva puta godišnje.

Spirometrija je postupak kojim se ocjenjuje plućna funkcija, procjena vitalnoga kapaciteta i opstruktivnih smetnji ventilacije.

Spirometrijskim ispitivanjem određuje se plućni volumen i kapacitet te disajni volumen u funkciji vremena (brzina izdahnutoga zraka).

Aparat koji ispituje plućnu funkciju zove se spirometar.

Na osnovi dobivenih rezultata spirometrije razlikuje se normalno disanje (uredan nalaz) od opstruktivnoga tipa disanja.

Spirometrija se obavlja u ambulantama medicine rada, u svim pulmološkim ambulantama i na specijalnim bolničkim odjelima za plućne bolesti.

Na pretragu spirometrije upućuje liječnik obiteljske medicine.

Pretraga se obavlja ambulantno, izvodi ju medicinska sestra, a po sebi je jednostavna, bezbolna i bez rizika.

Prije izvođenja pretrage pacijent se mora odmoriti.

Tijekom pretrage pacijent sjedi, a medicinska sestra daje upute kako pravilno izvesti postupak.

Potrebno je disati na usta (na nos se stavi kvačica da bi se onemogućilo disanje), zrak svom snagom udahnuti iz aparata, a potom sav zrak iz pluća izdahnuti kroz usnik u spirometar.

Važno je disati kroz aparat, na što tijekom pretrage upućuje medicinska sestra. Dobra suradnja pacijenta i slijeđenje uputa odlučujuće je za izvođenje pretrage i za valjanost nalaza.

Aparat će iscrtati krivulje izdisaja koje pokazuju ocjenu plućne funkcije. Rezultate pretrage procjenjuje liječnik.

S obzirom na nalaz spirometrije, liječnik odlučuje treba li učiniti bronhodilatacijski test.

Ukoliko je potrebno, medicinska sestra pacijentu uz pomoć spreja aplicira četiri udaha lijeka, koji će kratkotrajno raširiti dišne putove.

Dvadeset minuta nakon udisaja treba ponoviti spirometriju.

Iz dobivenog nalaza liječnik procjenjuje stupanj oštećenja dišnih putova i potrebu za terapijom.

Spirometrija traje nekoliko minuta i nalaz se čita odmah nakon završetka pretrage.

Od rezultata nalaza ovisi daljnji tijek pretrage.

U nastavku Vam donosimo nekoliko korisnih naputaka za pacijente na terapiji inzulinom.

U koje dijelove tijela davati inzulin?
Inzulin se obično i najčešće daje u potkožno tkivo bedra, trbuha, natkoljenice i stražnjice, dok se manje preporučuje davanje inzulina u nadlakticu. Preporučuje se inzulin davati unutar ustog dijela tijela u isto vrijeme dana. Ne preporučuje se davati inzulin u potkožna otvrdnuća, ožiljke, madeže, masnice i tetovaže.

Zašto i kako mijenjati mjesto davanja inzulina?
Da se spriječi nastanak kožnih promjena, preporučuje se mijenjati mjesto uboda unutar istog područja, pomoću predloška ili bez njega, tako da se sljedeća doza primijeni 3 cm dalje od prethodne.

Kako davati inzulin?
Nakon odabira mjesta u koje će se dati inzulin, potrebno je kožu na tom dijelu očistiti alkoholom te pričekati nekoliko sekundi da alkohol ishlapi. Kožu treba nabrati i u nabor dati inzulin pod kutom od 45 ili 90 stupnjeva. Nakon uboda brojati do 10, zatim iglicu izvaditi pod istim kutom pod kojim je injekcija ubrizgana.

Kako pravilno staviti pen-iglicu na štrcaljku?
Prije davanja inzulina iglica se jednostavno pod pravim kutom, pričvršćuje na vrh pen-štrcaljke. Kad je pravilno postavljena, čuje se „klik&ldquo.

Zašto se preporučuje zamijeniti iglicu nakon svakog uboda?
Preporučuje se češće mijenjanje iglice zbog mogućeg začepljenja koje ometa protok inzulina. Oštrina vrha također se smanjuje sa svakim ubodom, pa tako višestruka uporaba iste iglice povećava bolnost pri davanju inzulina.

Kako izabrati pen-iglicu?
Pribor za davnje inzulina sastoji se od pen-štrcaljke i iglice. Pen štrcaljke se razlikuju prema vrsti inzulina koju Vam je odredio liječnik za optimalnu regulaciju Vaše bolesti. Pen-iglice su univerzalne i odgovaraju svim pen -štrcaljkama na tržištu. Obložene su silikonom, jednokratne su, izrađene od kirurškog čelika, a poseban oblik vrha čini ubodno mjesto nevidljivim. Pen iglice razlikuju se dužinom i promjerom. Odabir iglice prije svega ovisi o debljini potkožnog tkiva i dozi inzulina koju je potrebno dati. Što je debljina potkožnog tkiva veća to je potrebna dulja iglica, a što su doze veće to je potrebna iglica većeg promjera. Kod odabira vrste iglica savjetujte se s Vašim liječnikom koji Vam je propisao trenutačnu inzulinsku terapiju, a općenite smjernice možete naći u ovoj tablici.

Kako smanjiti osjećaj boli pri davnju inzulina?
Držite li iglicu prije uboda, prislonjenu na odabranom mjestu 2-3 sekunde, smanjit ćete osjetljivost područja i bol koju ćete osjetiti prilikom uboda.
Inzulin prije davanja držite na sobnoj temperaturi, budite opušteni i ne mijenjajte smjer iglice tijekom ili nakon primjene inzulina.

Je li apsorpcija inzulina podjednako brza sa svakog mjesta davanja?
Ne, brzina apsorpcije se razlikuje, pa su tako:
- bedra i stražnjica mjesta spore apsorpcije i na ta bi mjesta trebalo davati sporodjelujuće inzuline
- trbuh (nekoliko centimetara dalje od pupka) i nadlaktica mjesta brze apsorpcije, pa bi na ta mjesta trebalo davati brzodjelujuće inzuline

Što još utječe na brzinu apsorpcije inzulina?
Na brzinu apsorpcije inzulin utječe i prokrvljenost u području ubodnog mjesta. Ako se, primjerice, inzulin daje u potkožno tkivo bedra prije fizičke aktivnosti, tjelovježbom potaknuta prokrvljenost će dovesti do brže apsorpcije inzulina, a time i do mogućeg razvoja hipoglikemije. Slično se događa i ako se neposredno nakon primjene inzulina koristi sauna ili topla kupka.

Što znači slovo G poted podatak o promjeru iglice?
Slovo G je simbol za jedinicu promjera. Što je promjer veći, tj. što je igla deblja, to će broj G biti manji i obratno. Tako, primjerice, igle promjera 0, 25 mm imaju oznaku 31G, dok iglice promjera 0, 30 (dakle deblje) imaju oznaku 30G.

Bolesti srca i krvnih žila – kardiovaskularne bolesti glavni su uzrok smrtnosti u svijetu. U kardio-vaskularne bolesti ubrajaju se: infarkt miokarda, zastojne bolesti srca, ishemijske bolesti srca, moždani udar, promjene na krvnim žilama nogu, te ateroskleroza.

Brojni su uzroci nastanka kardiovaskularnih bolesti. Najvažnijima se smatraju: arterijska hipertenzija, povišene masnoće u krvi, pušenje, debljina, šećerna bolest, genetski čimbenici, neke druge bolesti kao što su bolesti štitnjače te stres. U prevenciji kardiovaskularnih bolesti značajna je svakodnevna tjelesna aktivnost, umjereno konzumiranje alkohola, prestanak pušenja, izbjegavanje stresa te odgovarajuća prehrana.

Acetilsalicilna kiselina ima značajnu primjenu u sprečavanju nastanka kardio-vaskularnih bolesti. U slučaju prevencije kardio-vaskularnih bolesti cilj je djelovanja spriječiti nastajanje tromboze, odnosno nakupljanje trombocita u krvi.

Jedna od najčešćih nuspojava primjene acetilsalicilne kiseline su gastrointestinalne tegobe. Smanjenje pojavnosti nuspojava pokušalo se spriječiti stvaranjem obloženih tableta acetilsalicilne kiseline. Želučanootporne tablete zbog posebne tehnologije ovojnice pružaju bolju zaštitu želučane sluznice.
Acetilsalicilna kiselina stupa u interakcije s nesteroidnim protuupalnim lijekovima i antitrombocitnim lijekovima. Ibuprofen, kao nesteroidni protuupalni lijek umanjuje kardioprotektivno djelovanje acetilsalicilne kiseline. No, ako je nužno uzimati ih, važno je da se uzimaju u manjim dozama i u kraćem vremenskom razdoblju. Acetilsalicilnu kiselinu treba uzimati barem pola sata prije ibuprofena. Postoje slučajevi koji upućuju na moguću interakciju acetilsalicilne kiseline s biljkama kao što su ginko, anis, borovnica i lucerna, pa je i tu potreban oprez.

Budući da je acetilsalicilna kiselina u bezreceptnom režimu, nužno je da ljekarnik postigne odgovarajuću komunikaciju s bolesnikom. Acetilsalicilna kiselina u dozama koja se daje za prevenciju 75 -100 mg dnevno djeluje antiagregacijski, sprečavajući tako rizik od tromboze. Vrlo je važno redovito uzimati terapiju uz pridržavanje upute o primjeni.

Zadnjih nekoliko mjeseci zasigurno ste se čuli da netko iz vaše okoline ima proljev.

Proljev ili dijareja se manifestira kao povećan broj stolica, tj. više od tri stolice u danu. One su vrlo često obilne i vodenaste. S obzirom na duljinu trajanja proljev može biti akutan koji traje maksimalno 14 dana ili perzistentan koji traje dulje od 14 dana.

Proljev ima mnogo uzroka. Najčešće se javlja kao posljedica loše higijene ruku, zbog zagađene vode ili hrane, netolerancije na hranu, primjene lijekova. Uzročnici proljeva su Escherichia coli, Salmonella, Shigella, rotavirus, adenovirus, Staphilococcus, Vibrio cholere i mnoge druge. Popratna tegobe koje se javljaju su bolovi i grčevi, povraćanje, dehidracija, malaksalost a moguća je i temperatura.

Pomoći si možete primjenom probiotika, antidijaroika i rehidracijske soli.

Probiotici su kulture mikroorganizama koje naš organizam već posjeduje i djeluju korisno. Uzimaju se oralno u obliku kapsula, praška ili oralnih otopina, samostalno ili u kombinaciji s oralnim rehidracijskim otopinama. Primjena kod proljeva temelji se na mogućem modificiranju crijevne mikroflore i djelovanju protiv crijevnih patogena. Probiotici se također preporučuju u slučaju terapije antibioticima jer djeluju protektivno na sluznicu. Dokazano je da dobre bakterije iz porodica Lactobacillus, Bifidobacterium, Streptococcus te Saccharomyces boulardii samostalno ili u kombinaciji mogu spriječiti proljev kao nuspojavu antibiotika. Probiotike možete koristiti i preventivno prije i za vrijeme puta.

Među najstarijim antidijarojicima je aktivni ugljen. Aktivni ugljen na sebe veže toksine (adsorbens) i plinove (antiflatulans), ne apsorbira se te na taj način omogućava izlučivanje iz organizma. Međutim, njegova primjena onemogućava djelovanje specifičnih antidota kod trovanja, onemogućava apsorpciju vitamina, onemogućava rad nekih enzima, smanjuje apsorpciju lijekova i umanjuje djelovanje kontraceptiva, maskira simptome i onemogućava otkrivanje patogenih parazita. Doziranje: 4 - 7 tableta (50g granula) do četri puta dnevno, razmrviti u vodu i popiti. Za djecu 3 - 12 godina 2-4 tablete (25g granula) dva puta dnevno. Ne preporuča se korištenje dulje od 4 - 7 dana.

Među antidijaroicima brzog djelovanja je loperamid iz skupine antipropulziva. Svojim djelovanjem na receptore u crijevima usporiti će propulzivnost cijeva i tako smanjiti učestalost stolica. Zbog takvog njegovog djelovanja može se produžiti bolest i smanjiti izlučivanje uzročnika proljeva. Preporuča se odmah popiti 4 mg (2 tablete), te nakom svake vodene stolice 2 mg. Mogu ga koristiti odrasli - maksimalno 12mg/dan i djeca od dvanaest godina - maksimalno 8mg. Ne preporuča se primjena kod trudnica i dojilja, kod usporenih crijeva (zatvor, nadutost), napadaja ulceroznog kolitisa, kod terapije s antibioticima koji su uzrokovali proljev te kod kroničnog proljeva. U Hrvatskoj su dostupni pod nazivima Imodium, Lopedium i Lordiar.

Najnoviji tip antidijaroika je racekadotril. Djelovanjem na enzim enkefalinazu smanjuje se sekrecija vode u crijevo i tako sprečava često lučenje vodenih stolica a posljedično onemogućava i dehidraciju. Koristi se samostalno ili kao dopuna terapije (probiotici) kod akutnog proljeva. Najbolje djeluje ako u prvih 6-8 sati proljeva popijete prvu kapsulu. Kroz dan je maksimalna doza 300mg (3 kapsule) ne duže od 3 dana. ne preporuča se trudnicama i dojiljama. Uz lječničku preporuku dostupan je u obliku granula. Možete ga naći pod trgovačkim nazivom Hidrasec 100 mg.

Od velike važnosti je provođenje rehidracije pri čemu vam može pomoći oralna rehidracijska otopina (ORS). Ona se sastoji od elektrolita: natrij, glukoza, klor, kalij, citrati. Vraćanjem elektrolita povećava se i apsorpcija vode. Kupiti je možete bez recepta u obliku praška ili ORS sokova sa rižinim sluzima i jabukom. Par sati nakon njezine primjene preporuča se lagano jest kako bi se ubrzao oporavak normalnog funkcioniranja crijeva. Dojenčad se preporučuje redovno dojiti i dodati ORS između obroka. U slučaju povraćanja ORS treba piti gutljaj po gutljaj s pauzama. Kod djece lakše od 10 kg nakon svake proljevaste stolice treba nadoknaditi oko 100ml otopine a kod odraslih do pet puta više.

Ljeto je pa su i bolesti vena i venske cirkulacije jače izražene. Mlada i starija populacija je zahvaćena ovakvim tegobama i treba odmah reagirati i spriječiti ovakve simptome. Osjećaj težine, boli i otečenosti nogu može ovisiti o nasljednim faktorima, ali i o ubrzanom tempu života te lošim navikama, kao što su dugo stajanje i sjedenje.

Osim nelagode, ove smetnje mogu imati negativan utjecaj na obavljanje dnevnih aktivnosti, odnosno kvalitetu života. Zato treba usvojiti neka osnovna pravila u svakodnevnom životu, 5 korisnih pravila: 1. Ne držite nogu preko noge dugo vremena - držeći dugo prekrižene noge, stežu se kapilare te se nakupljaju prekomjerna tekućina i krv u venama. 2. Pravilno održavati fizičku aktivnost - poželjno je šetati ili izabrati sport kao što su plivanje i vožnja biciklom. Takve aktivnosti bez nepotrebnog naprezanja skladno jačaju tonus mišića nogu. 3. Često mjenjajte položaje - izbjegavajte dugo stajanje ili sjedenje u istom položaju. 4. Izbjegavajte izlaganje prekomjernoj vrućini - vrućina je jedan od najvećih neprijatelja vena, jer dovodi do njihovog širenja. Izbjegavajte uporabu vrlo tople vode, a na moru se apsolutno ne savjetuje cjelodnevno sunčanje. 5. Jedite zdravo i lagano - prekomjerna težina može povećati pritisak u nogama, na taj način otežavajući protok krvi u srce. Izbjegavajte jesti slanu hranu; slobodno konzumirajte što više namirnica bogatih vlaknima.

Osim toga postoje preparati koji učinkovito pomažu ublažavanje takvih tegoba, u obliku gelova, masti i sprejeva npr. Lioton gel, Hepan crem i gel, Vene forte gel, Veneton gel i spray, ViaTromb spray, Divlji keste pharma classic emulgel, Dr Theiss gel za vene itd.

Način uporabe: blagom masažom odozdo prema gore nanijeti na noge, nekoliko puta na dan. Za bolji učinak držite ih u hladnjaku!

Alergijske reakcije vrlo su česte, a istraživanja pokazuju da njihov broj u općoj populaciji sve više raste, posebno kod djece. U zadnjih 20-tak godina taj broj se povećao višestruko, a ljudi koji nikad nisu bili alergični pokazuju znakove sezonskog alergijskog rinitisa ili poteškoće sa disanjem ili pak svrbež i crvenilo na koži. Što su alergije ? Alergije su specifične reakcije na određene podražaje iz okoline kao što su prašina, pelud i hrana. Obrambeni sustav kod alergičnih osoba reagira burno kao da je posrijedi infekcija i tako nastaju simptomi alergije. Oni se očituju na više načina npr. suzenje, pečenje očiju, svrbež u nosu i ždrijelu, začepljen nos, promuklost itd. Ponekad simptomi mogu biti po život opasni i tada treba hitno otići liječniku.

Alergije liječimo lijekovima antihistaminicima koji mogu biti oralni i intranazalni (tbl. i sprejevi za nos). Osim lijekova može se poraditi na imunitetu, pa se uzimaju dodaci prehrani koji mogu puno pomoći kod blažih simptoma, npr. Astaxantin, beta karoten, likopen, ulje crnog kima itd. Samo se trebaju početi trošiti na vrijeme, puno prije prvih znakova alergije. Također puno pomažu i sprejevi na bazi morske vode koja je obogaćena mineralima neophodnim za zaštitu sluznice nosa.

• Pretjerano izlaganje suncu predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik, posebno za djecu. Koristite visoki zaštitni faktor i zaštitite se odjećom, šeširom i sunčanim naočalama. 
• Bebe i malu djecu ispod 3 godine ne izlažite izravnoj sunčevoj svjetlosti.
• Izbjegavajte izlaganje suncu između 11 i 15 h.
• Imajte na umu kategoriju fototipa svoje kože.
• Nanesite proizvod za zaštitu od sunca pola sata prije izlaganja i ponovno ga nanesite svaka dva sata - obavezno nakon izlaska iz vode ili pojačanog znojenja.
• Nakon pilinga i laserskih tretmana te u slučaju foto-osjetljivosti uzrokovane lijekovima (doksiciklin, ciprofloksacin, norfloksacin, diklofenak, ketoprofen, metotreksat, izotretionoin, amiodaron, nifedipin, furosemid, simvastatin, fenofibrat, glibenklamid, glimepirid) izbjegavajte sunce i upotrebljavajte visoki faktor zaštite.
• Za potpunu zaštitu potrebno je i više od zaštitnog faktora.
• Na tržištu su dostupni mnogi preparati za peroralnu primjenu kojima se pripisuje učinak sistemske fotoprotekcije. Radi se o antioksidansima čiji mehanizam djelovanja štiti kožu od oštećenja DNK i osigurava dodatnu zaštitu prilikom izlaganja UV-zračenju te pogoduje kod alergije na sunce.
• Najpoznatiji među njima su astaksantin, likopen, beta karoten, vitamin c, selen i cink.

1. Oprati ruke
2. Nagnuti glavu jako unazad ili leći
3. Bočicu s kapima držati ravno iznad i blizu oka
4. Pogledati prema gore i povući donji kapak kažiprstom prema dolje
5. Lagano pritisnuti bočicu i istisnuti propisanu količinu kapi za oči
6. Zatvoriti oko i zažmiriti nekoliko trenutaka

PAŽNJA!
Izbjegavajte doticanje bočicom trepavica ili kože i ne dodirujte vrh kapaljke prstima.